Ovaj blog post obrađuje jako često pitanje “Stavljamo li građevne dijelove prema prostorima grijanim na istu projektnu temperaturu u Oplošje grijanog djela zgrade?”.

Ovaj slučaj izuzetno je čest kod stanova u “sendviču” gdje imamo samo jedan zid s pripadnim otvorima izložen prema vanjskom zraku te zid i ulazna vrata prema negrijanom stubištu. Ovdje je jako česta tendencija isključiti zidove, podove i stropove prema susjedu iz transmisijskih gubitaka prema vanjskom okolišu (Hd), ali ih ostaviti da ulaze u oplošje grijanog djela zgrade.

Naše mišljenje je da to nije ispravno prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15 u daljnjem tekstu Tehnički propis), referencirajući se na članak 4., stavak 22. Tehničkog propisa. Dotični stavak dan je u nastavku.

Oplošje grijanog dijela zgrade, A (m2 ), jest ukupna ploština građevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade (ovojnica grijanog dijela zgrade), uređena prema HRN EN ISO 13789:2008, dodatak B, za slučaj vanjskih dimenzija građevnih dijelova.

Iz gornjeg stavka možemo vidjeti da se nigdje ne navode g.d.-ovi prema grijanom ili čak prema susjednim zonama te zaključujemo da kao certifikatori zapravo nemamo nikakvo uporište u propisima i normama stavljajući spomenute g.d.-ove u oplošje grijanog djela zgrade.

Sljedeće pitanje koje se postavlja jest pitanje faktora oblika zgrade (f0) koji direktno utječe na vrijednost Htr.adj i Q”hnd.dop. Često mišljenje jest da će navedene vrijednosti u tom slučaju ispasti krive jer je faktor oblika “pogrešan”. U nastavku na primjeru objekta u kontinentalnoj hrvatskoj ćemo pokazati da je zapravo faktor oblika točno onakav kakav treba biti prema Tehničkom propisu.

Faktor oblika prema Tehničkom popisu (članak 4. stavka 22.) računa se na sljedeći način.

Faktor oblika zgrade, f0 = A/Ve (m-1), jest količnik oplošja, A (m2 ), i obujma, Ve (m3 ), grijanog dijela zgrade.

Iz gore navedene formule za izračun f0 možemo vidjeti da je ovisnost faktora oblika i oplošja A proporcionalna, tj. što je oplošje A manje to je manji i faktor oblika. Kako to utječe na proračun dopuštene vrijednosti Q”Hnd možemo vidjeti u tablici u nastavku. Za višestambenu zgradu u kontinentalnoj hrvatskoj kada je f0 manji od 0,20 definirana je maksimalna vrijednost Q”Hnd koja iznosi 50.63 kWh/m2a. Na temelju ovoga možemo zaključiti da je Tehnički propis predvidio ovakve slučajeve.

Nakon što smo riješili pitanje dopuštene vrijednosti Q”hnd slijedi pitanje koeficijenta transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog djela zgrade H’tr.adj. Referencirajući se na članak 13. Tehničkog propisa na slici u nastavku možemo vidjeti kako se računa H’tr.adj za stambene zgrade. Ako krivo izračunamo oplošje A, tada s krivim podacima ulazimo u proračun f0 čime će i vrijednost H’tr.adj biti kriva. Ovdje možemo primijetiti da je tehnički propis predvidio slučajeve kada je faktor oblika f0<0,20.
Stoga, ovaj mit proglašavamo “Busted”!

Ukoliko imate kakvih prijedloga, pitanja, pokuda i pohvala, slobodno nam se obratite na: info@thoriumsoftware.eu ili nam se priključite s vašim komentarima na našoj facebook stranici https://www.facebook.com/thoriumaplus.

Srdačan pozdrav,

Thoriumovci 😉